prvo poglavlje


Noc…spustila se magla…sve je imalo nekako jeziv izgled. Dok sam posmatrala oklinu sa prozora kuce.
Nasha kuca se nalazila daleko od grada..prilaz okruzhen shumom je vodio ka livadi na kojoj se nalazila nasha kuca. Drvece oko kuce to veche je imalo zlokoban izgled…magla oko drveca je bila tako gusta da je izgledalo da je neko pusti dim. Sve je igledalo takoo mirno..magla se uvijala oko drveca a vjetar ju je na nekim mjestima raznosio tako da se vidjela unutrashnjost shume. Mjesec je bioo tako sjajan, nikada ga nisam vidjela takvog. Obasjavao je chitav proplanak. Sve je poprimilo neku nestvarnu ljepotu, i imala sam osjecaj da to vishe nikada necu vidjeti, nisam ni znala koliko je to bilo blizu istine.
Jachi vjetar je puhnuo. Tachno ispred mog pogleda magla se razmaknula i ugledala sam par sjajno crvenih ochiju, dok sam trepnula nestale su. Stresla sam se.
-Angela- rekla sam –umushlljash stvari i navukla sam zavjesu..

-Da li te je vidjela?- upita jedan od okupljenih vampira.
-Ne znam. Mozhda. Mada ne vjerujem da je sigurna, vjerovatno misli da jooj se prochinilo.- rekao je Jasper. Stariji vampir je razmishljao. Bore su mu se produbile dajuci prelijpom licu strashan izgled. –Dobro. Jaspere mozhesh ici, ti nam ovdje ne trebash vishe.-
Jasper je u glavi vidjeo djevojchicu sa prozora. Plave kovrdzave kose sa plavim ochima zheljnim znanja..kozhom boje meda i ruzhichastim usnama. Nije znao shta se sa njim deshava ali zhelio je da ostane. Sjetio se josh i brigge u djevochicinim ochima dok je navlachila zavjesu.
-Zhelim da ostanem.- Stariji vampir se okrenuo i iznenadjeno ga pogledao, razmishljajuci, bora mu se pjavila izmedju obrava, to je znachilo da veoma razmihslja o tome. – Ne Jasepere. Nisi josh spreman, chekacesh ovdje ako ti to ishta znachi da obuzdash neke ako pretjeraju, ali ne, ne idesh sa nama.-
-Zashto?- upitao je bjesno
- Josh si mlad i ne mogu te pustiti da udjesh sa nama tamo jer to bi bilo pogubno po tebe. Ono shto b i osjetio ubilo bi te. Nasha osjecanja su tada divlja, a ti sa svojim darom ne bo mogao izdrzhati tu bujicu, zato- reko je stariji vampir i okrenuo se. To je bila zadnja rijech i Jasper se morao povinovati. Ali ne znajuci zashto josh mu je pred ochima bila slike djevojchice.
Ostali vampiri, oko 10 njih okupili su se oko Marcusa, starijg vampira.
-Sada me slushajte dobro- obratio im se glasom koji je podrhtavao od autoriteta – vecheras ne zhelim da zabrljate, ne ostavljajte nikoga zhivog. Princ Jasper ce biti tu u sluchaju da nam zatreba ali nece ici sa nama. I dobro zapamtite NE ZHELIM NIKOGA ZHIVOG!-
Supina crvenih ochiju klimnu glavom tako brzo da ni jedno ljudsko oko ne bi primejtilo taj pokret.

drugo poglavlje

Angela je sjedila kraj kreveta svoje majke i gledala je kako se grchi od bolova. Na majchinom licu vidjela je odluchnost, zadrzhace to dijete iako ce je to ubiti. Zadrhtala je i na samu tu misao da ostane bez majke. Njena majka bila je hrabra…toliko hrabra da bi svoj zhivot zhrtvovala za to dijete koje nosi.
Bila je u 7 mjesecu trudnoce, dokotr jooj je na pochetku rekao da nece prezhivjeti ako pristane na porodjaj, no ona ga nije ni zheljala slushati.
Posmatrajuci njeno, inache lijepo lice iz koojeg je zrachila dobrota sada izkrivljeno u bolnu grimasu, na trenutak sam pozheljala da ono umre mjesto nje. Ta beba zbog nje se i sve deshava.
Chula sam kada su se vrata zatvorila. Podigla sam glavu u pravcu vrata.
-To mora da su oni- pomislila sam.
Njen otac, Daniel i brat Gabriel, su prije 3 sata otishli po doktora. Mrshtila sam se. –Kasne-
Bilo mi je chudno shto nisam chula da se iko penje uz stepenice, a josh chudnije shto je cijela kuca utonula u tishinu.
-Previshe je tiho- promrmljala sam. Obrve su mi se skupile formirajuci crtu izmedju.
Iako sam imala samo 9 godina znala sam da neshto nije uredu. Iz razmishljanja me ja trgao majchin bolni jauk. –O Bozhe- pomislila sam –kako neshto tako malo, mozhe tako da boli-
-Mama, idem da vidim da li su tata i Gab stigli sa doktorom, brzo se vracam-
Klimnula mi je glavom, a smedja kosa jooj je bila mokra od znoja i sljepljena za lice.
-Angela- rekla je, i uhvatila me drhtavom rukom –obecaj mi da, ako se ne izvuchem da cesh se brinuti onjoj, o bebi- Probadala me je svojim plavim ochima, ochima koje sam nasljedila. Iako mi je bilo teshko da to izgovorim, rekla sam –Da mama, obecajem- Ruka jooj je skliznula sa moje uz tup udarac kada je pala na krevet.
Osmmjehnula mi se, osmjehom punim ljubavi.
Dok sam izlazila iz sobe osjetila sam njen pogled na sebi, po posljednji put.

-Nema nikoga u prizmelju- rekao je.
-Ima- podigao je pogleda ka stepenicama- Gore su-
Svih 10vampira se okrenulo u pravcu stepenica. iz ugla usta im je curila krv, bijele koshulje su im bile natopljenje krvlju. Zhedj im se vidjela u ochima koje su bile krvavo crvene, poput najsjanijeg rubina.


-pricha je za moju sestru, njena ideja ali ja pishem-

Previse si citala Stefani Majer
Lepo pises, dopada mi se! samo osmisli neku svoju pricu, ideju, radnju romana, jer ovo se Bazira na Sumrak sagi, zar ne?

kazhem i dole..pishem sestri..ona punooo voli sumrak..obozhava i ja jooj pishem tako neshto na taj fazon..ona mi je dala nacrt i likove a ja sam samo napisala na osnovu toga

hvala

Pa probaj da joj smislis neku novu pricu u tom stilu, nije interesantno kad cita nesto sto je vec procitala

Dobo je odlicno

hvala

mixii imam jednu koja je o shkoli i tinejdzherima...aali mi se ne svidja neshto...ali je mogu postaviti

e pa postavi
Razmislala sam o naslovu i mogla bi da je nazoves Bal sa vampirima ili tako nesto...

hm...mogla bih...hm ne znam da li da postavim, meni se ne svidja toliko

Pa zavisi od nastavka knjige..Ako se Angela i Jasper smuvaju mogao bi da bude ko zna...

pa u fazonu se i smuvaju samo ne znam sva imena likova moram sestre pitati njena je ideja
ali sam govorila za ovu drugu...puno mi je obichna pa mi se zato ne svidja

AAAAA...Oki doki

Svidja mi se ova prica

hvala :*

trece poglavlje

Jasper je uzhurbano hodao tamo-vamoo sa rukama stegnutih u pesnice uz tijelo. –Da li su je ubili?-
Odmahnuo glavom. Prislonio je chelo uz hladnu koru drveta. – Zashto ramishljam o njoj? Nije mi niko i nishta…- ali jednostavno nije mogao da zaboravi par plavih ochiju koje su bile pune brige.
-Prokletstvo!!- uzviknuo je i shakom udario o drvo. Kora drveta se, po darcem nejgove shake, rasprsla i napravila duboko udubljenje. –Da su me samo pustili da i ja idem…- Beznadezhno je pogledao prema kuci. –Ne, necu samo stajati- pomislio je –pomocu jooj. Vecheras ona nece umrijeti- Chvrsto je odluchio i chvrastim korakom krenuo prema kuci. Nije zhurio jer je znao da se josh nishta nije desilo. Osjecanja onih unutra su bila buknula ali nija osjetio nishta od onoga shto bi trebalo. Zhedj je svakako bila prisutna. No, nije osjetio onaj ubilachki nagon i vatru koju bi osjetio da su vec napali nekoga unutar kuce.

Zatvorila sam vrata sobe i tiho kliznula niz hodnik. Osjecala sam hladnocu.. Najezhila sam se.
-Vjerovatno opet umishljam- rekla sam sama sebi.
Neka tama me je pritiskala. Dok sam ishla ka stepenicama imala sam osjecaj kao da se obruchevi straha stezhu oko mene. Obuhvatila sam ramena rukama i nasmjeshila sam se.
-Pa shta mi se mozhe desiti?- pomislila sam. –To je samo kuca, vjerovatno su vrata otvorena.-
Polako sam sishla niz stepenica a mala lanena haljinica je shushtala za mnom.
Tishina…Tresak!
Poskochila sam. Srce mi je lupalo kao pomahnitalo, zaljuljala sam se i pala niz preostala 4 stepenika. Dochekala sam se na koljena i ruke i pochela oslushkivati. Josh jedan tresak sada tachno isprede mene. Podigla sam pogleda i vidjela kako se vrata ljuljaju na sharkama dok se vjetar poigravao sa njima.
-Samo vrata, Angela-
Ustala sam. Prishla sam vratima i provirila van.
Ono shto sam vidjela zachudilo me je. Mjesec je nestao. Prekriven teshkim sivim oblacima..koju su bacili posmrtnu tamu na zemlju. Magala oko kuce se svila josh vishe. Stresla sam se. –Ako ubrzo ne pozhure- pomislila sam –bice kasno- Okrenula sam se a krik mi je zasto u grlu.

-Shhhh- rekao mi je jedan od njih drzheci, porculansko bijeli prst na krvavo crvenim usnama. Nasmjeshio mi se. Taj osmjeh. Nikada nisam vidjela chovjeka tako ljepog. Lica glatkog kao meremer, savrsheno oblikovanim nosem i smedjom razbarushenom kosom. Ali, neshto mi je smetalo, kvarilo to sve, ono shto mi je zaustavilo krik, te crvene ochi. Gorjele su plamenom, plamenom tako neubuzdanim opasnim…u isto vrijeme ne odoljivim. Sa ugla usana curila im je krv koja je natapala njihove bijele koshulje.
Pribila sam se uz vrata, skupljajuci haljinicu uz sebe. Jedan od ostalih ljudi je, koji su bili isto tako nestvarno lijepi. Proshaputali su neshto shto nisam mogla chuti i chuchnuli u polu-chuchanj.
-Ne- rekao je onaj koji mi je rakao da shutim –necemo nju prvo-
Okrenuo se i pogledao u mene. Sa osmjehom na licu upitao me je –Kako se zovesh lijepa djevojchice?-
-A..a..angela- prodahtala sam.
-Zashto se bojish Angela?- prishao mi je par koraka. Osjetila sam hladnocu, onu koju sam osjetila kada sam izashla iz sobe. –Mama- to mi je prvo proshlo kroz glavu dok sam gleedala kako krv u polako curi niz njegovu vilicu i kapa…kapa..kapa
-Necemo ti mi nishta- Sagnuo se i nakrenuo glavu sa strane moga vrata i udahnuo…
-Mmmm…mirishesh tako dobro…ali necesh ti biti prva-
Strah me je skamenio. Uhvatio svojim chvrtim, hladnim rukama i nije me pushtao. Osjetila sam srce kako lupa. Znala sam da ga i onu chuju, po izrazima njihovih lica.
-Gdje su mi tata i brat- upitala sam, iako sam znala shta ce mi reci. Htjela sam chuti kako mi govore nesht drugo.
-Mislish na chovjeka koji lezhi na tvom putu?- Podugnuo je obrve gledajuci u mene a zatim se nasmijao. –Spava, Angela, spava snom iz kog se nece joosh jako dugo buditi- I ostali su se nasmijali, tihim smijehom nalik na shushtanje pozhutjelog lishca na jesenjem povjetarcu.
-A..aa Gab?-
-Tu je on- Mahnuo mi j eglavom u pravcu dnevnog boravka. Okrenula sam glavu u tom pravcu.
-O bozhe- proshaputala sam. Skliznula sam niz vrata. Gledala sam u nepomichno tijelo svog brata. Lezhao je u ogromnoj lokvi krvi, sa otvorenim ochima koje se gledale u mene. Prazne…bile su potpuno prazne, hladne i daleke. Imala sam osjecjaj kao da mi govore bjzhi, anegela bjezhi!
- Gab- promucala sam, a suze se mi se polako slijevale niz obraze.
Hladan prst mi je dotaknuo obraz. Stresla sam se. Kao da me ja mrtvac dodirnuo.
-Mmmm, chak su ti i suze takoo primamljive, mogu zamisliti kakva ti je krv onda- rekao je onaj koji mi se pprvi obratio. – Pa, Angela, moramo pocheti polako- rekao je to veselim glasom ali punim neke tame. Kao rubin crvene ochi zasjale su josh jache.

UUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU...Sjajno!!!!!!!!